Monthly Archives: July 2007

Nokia N70

Nokia N70
Samo da se pohvalim… Postao sam ponosni vlasnik Nokia-e N70. Nakon malo eksperimantisanja sa ostalim proizvođačima (Samsung, SonyEricsson) samo sam potvrdio ono što sam i ranije mislio – Nokia je za klasu jača (naravno, i u cenama). Možda sam jednostavno subjektivan (nisam radio neke testove, jednostavno pričam iz ličnog iskustva), ali od kad sam kupio svoj prvi telefon (Nokia 3310) nisam se pokajao što se njihovih telefona tiče.

Nisam se još privikao na N70 jer mi je ovo prvi Symbian telefon. Kod ostalih telefona sam znao proceduru – sredim imenik, instaliram 2-3 aplikacije i teram dalje… Ovde se stvari malo razlikuju jer postoji mnogo više korisnih aplikacija i u taj svet tek moram da se upustim ovih dana. Našao sam gomilu programa, ali sam samo neke instalirao, a neki su komercijalni. Ne znam kakva je situacija sa slobodnim software-om u symbian svetu, ali nadam se da ću uspeti da nađem ono što mi treba. Za sada sam instalirao FExplorer i Gmail. Trenutno tražim slobodnu alternativu za Handy Blacklist, a skinuo sam Putty, samo treba da ga prebacim na telefon. Za čitanje PDF fajlova postoji besplatna aplikacija koju Nokia nudi na svom sajtu. Još planiram da nađem neki program koji blic može da koristi kao lampu i za sad da kompletiram sve što mi treba.

Prenesi umesto Juniora

Posle skoro 3 godine korišćenja Junior paketa na Telenor mreži promenio sam tarifni paket malopre u Prenesi 50. Za one koji ne znaju, u pitanju je novi tarifni paket sa besplatnim minutima i porukama, ali za razliku od pro paketa, Prenesi (kao što mu ime kaže) dozvoljava da se nepotrošeni minuti i poruke prenesu iz jednom meseca u drugi. Model koji sam izabrao ima pretplatu od 250 dinara, 50 besplatnih minuta i 50 besplatnih poruka. Posle toga minut razgovora prema svim mrežama je 6.9 dinara, cena poruke 2.5 dinara, a cena uspostavljanja veze 2.9 dinara. Obračunski period je, naravno, 1 sekund.

Ispočetka nisam bio siguran da li da uzmem ovaj paket, ali posle malo računanja ispalo je da će mi računi biti značajno manji. Uglavnom imam manje od 50 minuta razgovora (bar u zadnjih par meseci), tako da mi cena razgovora nije presudna, ali i kad prekoračim 50 besplatnih minuta cena je prihvatljiva, jer mi pozivi nisu skoncentrisani na određenu mrežu i određeno vreme. Ono što je još bitno je da se uspostavljanje veze ne naplaćuje dok se koriste besplatni minuti, tako da mislim da mi to neće mnogo uticati na račun. Na prvi pogled su jedini problem poruke, jer su više nego duplo skuplje nego na Junioru, ali i kad to preračunam ispada da mi se isplati, jer zadnjih par meseci nisam slao više od 200 poruka. Ključna stvar kad sam uzimao Junior je bila sat vremena besplatnog razgovora prema Telenor (tada Mobtel) mreži dnevno od ponoći do 1 sat, ali odavno to nisam korisio tako da me ni to ne drži na starom paketu.

Sve u svemu, po mojoj računici ispada da bi mi računi trebali biti manji za trećinu, ako nastavim sve da koristim kao do sada, s tim da mogu više da pričam. Ako ste post paid (mada može i pre paid) koristik i do sada niste obratili pažnju na ove nove pakete, preporučujem da sračunate troškove i vidite da li Vam se isplati prelazak. Meni je ovo najpovoljniji paket na tržištu trenutno.

CLI je bolje od GUI-a

Jedno od pitanja koje sam postavio sam sebi kad sam se upustio u Linux vode bilo je zašto Linux-aši više vole da koriste CLI, umesto GUI alata? Verovatno ovo pitanje padne na pamet svakom ko je godinama koristio windows i pokušava da se snađe u Linuxu. Posle par godina aktivnog korišćenja Linuxa (raznih distribucija) imam odgovor na ovo pitanje (ili bar mislim da imam). Naime, o čemu se radi… Neke stvari (čitaj: većinu stvari) je lakše i brže obaviti kuckajući komande, naravno, za onog ko je navikao. Ako na to niste navikli onda je mnogo teže i sporije, ali većina Linux-aša je navikla jer godinama koriste konzolu za obavljanje svih poslova.

Što se mene tiče i ja sam počeo samo sa GUI alatima (klasično dete windowsa). Na početku sam instalirao SuSE (u stvari jako davno sam instalirao Mandrake – još se tako zvao, ali nije se dugo zadržao na disku) i uspešno koristio njegov alat za konfiguraciju – YaST. Tu sam imao malo kontakta sa konzolom. Uglavnom sam je koristio kad nađem nešto zanimljivo na netu pa hoću da isprobam.
Read more »

Spam i WordPress

Već sam navikao da mi na mail dolazi gomila spam-a i već imam razvijen način borbe protiv takvih mailova, ali ne znam kako se ljudi bore sa spam napastima na blogovima, međutim dojadili su mi i oni… Svaki dan gomila mailova da neki komentar čeka na odobrenje. Srećom, na vreme sam ih preusmerio da odmah idu u arhivu da me ne ometaju, a komentare da ne objavljuje dok mu eksplicitno ne dopustim ako ima dosta linkova. Međutim, danas sam bacio pogled na mailove sa bloga i iznenadio se koliko ih ima. Ispočetka su komentari robota bili kratki sa mnogo linkova (jedva da je bilo “normalnog” teksta), ali sad su počeli da postuju čitave eseje gde objašnjavaju neke gluposti (mrzelo me da čitam detaljno šta neki robot ima da kaže).

Zbog svega ovoga sam odlučio da potražim pomoć nekog plugin-a. Odlučio sam se za CAPTCHA varijantu i instalirao CapCC. Nadam se da će ovo bar malo pomoći, jer će oterati bar one najgluplje botova, a trebalo bi i one malo pametnije.

Usput, koristim ovu priliku za izvinjenje čitaocima koji bi da komentarišu (iako Vas nema mnogo) zbog ovoga, ali razumite me…

PythonChallenge

Zezajući se po internetu naleteo sam na jedan odličan sajt za python programere, mada i programeri koji vole i koriste druge jezike mogu da se dobro zabave i nauče nešto novo. U pitanju je niz zagonetki i u svakom nivou je potrebno otkriti ključ za prelazak na sledeći nivo. Urađeno je po uzoru na notpron. Koncepcija je ista, ali su pitanja različita. Iako u imenu postoji python, nije neophodno da se u pythonu rešavaju problemi, ali verovatno je lakše nego u drugim jezicima (ali u pythonu je sve lakše, tako da poslednja rečenica nema mnogo smisla ;) ). Do sad sam naišao samo na jedno pitanje koje ja ne bih znao da rešim bez pythona, mada sam kasnije našao i rešenja u drugim jezicima. Većina nivoa može da se reši koristeći samo Unix alate koji mogu da se nađu na svakom Linux sistemu.

Uglavnom je najveći problem skontati šta treba uraditi, a ne napisati sam kod. Iako nisam mnogo vešt u pythonu, ni jedan kod mi nije prešao 10ak linija, a uglavnom je moguće i u mnogo manje linija rešiti problem. Pitanja su različita… Od najjednostavnijeg podizanja broja 2 na 38-i stepen (to je nulti nivo) do dekodovanja teksta na različite načine i različitih vrsta obrade slika. Verovatno su zadaci još raznovrsniji na kasnijim nivoima, ali ja sam tek stigao do 12-og.

Malo upozorenje… Jako je zarazno. Meni se desilo da nisam ni primetio kad je pre prošlo 12 sati od kad sam počeo da rešavam zadatke. Samo sam u jednom trenutku pogledao kroz prozor i video dan. Jedini cilj mi je bio da vidim šta se to traži u sledećem nivou. Tako sam u jednom navratu došao do 9. nivoa i u sledeća dva dana sam prešao još 3, tako da sam sad već par dana zaglavljen na 12. Mada u zadnje vreme nisam mnogo ni igrao zbog obaveza (i prvo veče sam imao obaveza, ali sam zaboravio na njih :) ). Verovatno ću preko leta odvojiti vremena da vidim šta se to dalje kuva…

Dobro sam se setio… PythonChallenge.

SBB

Ovaj text pišem dok sam offline. Kad se pojavi na blogu zači da sam konačno dobio pristup internetu. O čemu se radi? Već nekoliko večeri zaredom uopšte nemam signal na modemu. Signal uvek nestane posle 22h (a do tad SBB radi) i vrati se rano ujutru (pre nego što ponovo počnu da rade). Zvao sam novosadski SBB da im prijavim ovo ponašanje, ali njihova reakcija je bila: “Kako mogu da znam šta nije u redu kad ti sad sve radi? Zovi Beograd kad ne bude radilo, tamo ima dežuri koji radi celu noć.” OK, ima smisla to što kažu. Međutim šta se dešava… Dok pišem ovo opet nema interneta (nestao oko 23h) i lepo nazovem Beogradski SBB. Čim je operater čuo da sam iz Novog Sada rekao mi je da se obratim novosadskom SBBu, jer oni odande ne mogu da vide šta se dešava sa mojim signalom. Kaže: “Sad ću da ti resetujem modem, a ti ujutru nazovi lokalnu ispostavu.” Nije mi resetovao modem kao što je rekao, međutim to je manje bitno, jer to mogu i sam da uradim. Ono što je problem je da i Beograd i Novi Sad samo prebacuje posao ovom drugom i nikome ne pada napamet da bilo šta uradi povodom mog problema. Samo par reči kad već pišem o njima: da im j**** m**** d****** u p**** (pa koga ne mrzi da dešifruje šta sam hteo da napišem :) , mada mislim da je dosta jasno).

Šta mi je sad činiti? Prvo što ću ujutru uraditi je da nazovem novosadski SBB i pokušam ponovo da objasnim o čemu se radi. Ako i dalje ne bude bilo efekta, tražiću šefa (direkora, suprevizora, glavonju, koga god). Ako ni on ništa ne uradim po tom pitanju, ostalo mi je taman dovoljno dana flat-a da za to vreme uvedem ADSL i odj**** SBB, što ću i uraditi. Ne znam koliko će ADSL biti pouzdaniji, ali mora postojati neki način da dobijem pristojan internet.

Da bih bio fer, hoću samo da napomenem da do sada nisam imao većih problema sa internetom, ali to samo potvrđuje priče koje sam od ranije znao: “Dok radi, radi. Ako treba nešto da se popravi, oprosti se sa SBBom”. Mislim, šta reći o kompaniji čija tehnička podrška savetuje klijenta da “protrese kablove” ne bi li se možda popravila situacija (nije se meni desilo, ali je potvrđena priča).

TV ni ne gledam, tako da mi ne smeta loša slika i gomila zamrznutih kanala, ali internet svakodnevno koristim, što za fakultet, što za privatne stvari. Pozdrav, i sledeći put se čujemo sa nove IP adrese, nadam se…

Switch to our mobile site